Dim sum, lose some
-
moj nervozni kutak!
__________________________________
.
-
Me like :
Motovun kao Woodstock
Sjaj i bijeda Libertas Rixosa
Lažni turski glamur: hotel s propuhom, vlagom i pokvarenim jacuzzijima
Credits
...koliko propuštamo!
Washington, DC, stanica metroa hladnog siječanjskog jutra 2007.g. Čovjek na
violini svira Bachovo djelo nekih 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2.000
ljudi prođe stanicom, većina na svom putu na posao.
3 minute nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava glazbenika
koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno
odlazi kud je naumio.
4 minute kasnije:
Violinist prima svoj prvi dolar. Žena baca novčić u šešir te bez
zastajkivanja nastavlja hod.
6 minuta kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na
ručni sat i nastavlja žureći.
10 minuta kasnije:
Trogodišnji dječak se zaustavlja ali ga majka odvlači žureći. Malac zastaje
da ponovno pogleda violinista, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći.
Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju.
Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dijete da nastavi hodati.
45 minute kasnije:
Glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i poslušalo na
kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo hodati
nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno $32.
1 sat kasnije:
Glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjećuje. Nitko ne
plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.
Prava istina:
Nitko nije znao da je glazbenik u stvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih
glazbenika današnjice na svijetu. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada
ikada napisanih, na violini vrijednoj $3.5 milijuna dolara. Samo dva dana
prije ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je
prosječna cijena sjedala $100.
Inkognito svirka Joshue Bella na stanici metroa je
organizirao Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji,
ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se
pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopće
prepoznajemo ljepotu? Da li stanemo da tu ljepotu cijenimo? Prepoznajemo li
talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima među nama koji idu na
koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaje u drugim
prigodama?"
Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo niti
trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na
svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od
najljepših instrumenata ikada načinjenih ... KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH
STVARI PROPUŠTAMO?
04.12.2009. u 09:22 · Ostavi komentar (0) · Isprintaj · #
27.10.2009. u 11:29 · Ostavi komentar (0) · Isprintaj · #
MITTEKILL-Wasser oder Wodka from JSB on Vimeo.
25.09.2009. u 11:43 · Ostavi komentar (0) · Isprintaj · #
...tired using technology...
25.09.2009. u 10:58 · Ostavi komentar (0) · Isprintaj · #
Ljudi i ljudski karakter...
Nekidan sam ostavio auto u parku, a kad sam se vratio stražnja strana slupana.
Pod brisačem sam našao poruku:
- "Slučajno sam se zabio u Vaš automobil. Vidjelo me dosta ljudi.
Misle da Vam ostavljam ime i druge podatke. E pa ne ostavljam!
24.09.2009. u 10:27 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #
23.09.2009. u 08:59 · Ostavi komentar (1) · Isprintaj · #
The Hacienda Manchester
The Hacienda Manchester
travanj 2003 - šetao sam ulicama Manchestera, bilo je kasno popodne, obilazio sam neke trgovine sa pločama, al već su se shopovi pomalo zatvarali prije početka subotnje groznice. Vraćao sam se polako prema hotelu da uzmem stvari, al sam želio vidjet što je ostalo od Haciende, koja se nalazila na drugom kraju grada... ipak sam krenuo.
... pored klubova koji su se zatvorili i sada su zamijenjeni sa velikim samoposlugama, luksuznim buticima;naišao sam na anonimne pubove, ostatke tvornice tekstila i vijadukata oštećenim zubom vremena. Izdaleka sam ugledao sjajne plastične pokrove golemog gradilišta koje okružuje Whitworth Street West. Ono što je prije nekoliko godina bila beživotna četvrt na rubu zagađenog kanala, sad je postalo šminkerski kvart, prostrani luksuzni barovi sa terasama, luksuzni restorani, pomodni kafići pod arkadama. Čak se i boje četvrti promijenila, u mom je sjećanju crvena boja opeke karakterističnu za engleski Sjever, a sad staklene zgrade izrastaju i u tom proljetnom svjetlu četvrt isticala crtom bezbrižnosti...
Na mjestu gdje se trebala nalazit Hacienda, vidio sam velike panoe duž zgrade sakrivene teškim plastičnim zastorima. Otisnuta slova su tvrdila :"THE HACIENDA, THE PARTY IS OVER". Umalo mi slabo nije došlo....
Godinama su ljudi kroz taj klub živjeli... čak znam za neke moje prijatelje kojima to ime asocira na najsnažnije trenutke njihova života, a sad su prodali to ime kao prostu marku limunade, i pokušavaju izbrisat čitav jedan dio povijesti elektronske muzike u sjevernoj UK. ..
polako mi se vrti film u glavi dok gledam, bez daha nadlijećem brežuljak, susrećem sjene koje gestikuliraju usred ničeg i ulazim u napušteni industrijski grad, da bi se let konačno zaustavio na mokrim pločnicima Whitworth Streeta. U krupnom planu pojavljuje se lice mladića koji po svemu sudeći prvi put ulazi u neki mančesterski klub. Pri toj brzini može se dešifrirati ima mjesta, na brončanoj ploči uprljanoj kišom : The Hacienda
Slijedim tog mladića, koji prolazu kroz dvoranu okupanu živim svjetlima, koji se zadržava na rubu plesnog podija, a zatim, ohrabrivši se, čvrsto upire noge o tlo, podiže ruke prema nebu i pušta da ga preplavi glazba.
The party goes on.
Nightclub designed by Ben Kelly, opened Fri May 21st 1982
Owned by Factory Records & New Order
Given Factory catalogue number FAC51
It consisted of a stage, dance area with bar, a cafe, dj balcony & a cocktail bar
Mike Pickering, Graeme Park & Dave Haslam were host DJ's
Live acts to play there included Madonna (in 1984), New Order, The Smiths, The Stone Roses, Happy Mondays, Oasis, James, Blur, OMD and Echo & Bunnymen
In the 1990's drugs and gangs became a permanent fixture
Following a drug-related death and various shootings, the Hacienda was closed in 1997
The Hacienda was demolished in 2002 by Crosby Homes to make way for apartments, keeping the iconic name, which is provided under license from New Order's Peter Hook. He also owns the Hacienda and FAC51 trademarks
The movie 24 Hour Party People tells the story of The Hacienda